Rano jutro,  temperatura  ispod  nule.   Toplim vrtićkim hodnikom širi se ugodan miris iz vrtićke kuhinje.  Ispod vunenih  kapa proviruju  živahne dječje oči. S  osmijehom  se pozdravljamo:”Dobro jutro!”

Svakog trenutka  sve je življe.  Gasim svjetlo na hodniku.  U tami se poigravaju osvijetljeni raznobojni  kružići. Dječaci radoznalo kreću prema svjetlu. –“To!, Kaj je to dobro! Dojdite vidjeti!”,  doziva  Leon.  “Pa to je ona  disko kugla kaj smo ju gledali kod tete Goge!” na to će Noel.  Pripremljeno  trodijelno  ogledalo  na  staklenoj  površini,  drvene  kocke sa pleksiglasom u boji i disco kugla  koja ih  iz podnožja osvijetljava,  poticaj su za nova istraživanja. Sve se više djece okuplja, dogovaraju se, istražuju,  izmjenjuju u aktivnostima,  a ja ih gledam, slušam i  divim se njihovoj  mašti i  bezbrižnosti.

I tek što pomislim kako će ova aktivnost biti danas ona “naj”  koju ću pamtiti, dvije male nerazdvojne  “pričalice”  Lana i Mia  započele su svirku na podnom bubnju i bongu.  Potom je Gabrijel uzeo moju gitaru  i  zaista,  svira!  Pokreti tijela, prstići na žicama, sjaj u očima – trenutak za pamćenje!

A onda su nam u goste stigli glumci iz “Produkcije Z”.  Postavljaju  rasvjetu, kulise, lutke… Djeca se okupljaju. Predstava”Putovanje oko svijeta” počinje.  Pravi  mali  mjuzikl  sa  scenskim lutkama!  Fantastično! Na trenutak  nisam sigurna što gledam, predstavu ili  Emanuela koji se od srca smije, Gabrijela  i Elenu spremne za ples, Rosu i Karla kako im svjetlucaju oči suzne od smijeha…

Djeca odlaze u igraonice, neki već kući, a ja u kancelariju. Kompjutor, Zakon o radu, Pravilnik o radu , uh!, … pada noć. Nema više onog jutarnjeg mirisa iz kuhinje, ne čuje se veseli žamor djece. Vrijeme je povratka kući. Zečić Srećko čeka da ga pomazim i ubacim malo hrane, ribice svjetlucaju u akvariju,  kornjače Micika,  Koko i  Kikica istežu glavice u znak pozdrava.

Vidimo se uskoro, pomislim i sretna odlazim kući.

Gordana Krizmanić