Od jutra do mraka – crtice iz jednog radnog dana
Rano jutro, temperatura ispod nule. Toplim vrtićkim hodnikom širi se ugodan miris iz vrtićke kuhinje. Ispod vunenih kapa proviruju živahne dječje oči. S osmijehom se pozdravljamo:”Dobro jutro!”
Svakog trenutka sve je življe. Gasim svjetlo na hodniku. U tami se poigravaju osvijetljeni raznobojni kružići. Dječaci radoznalo kreću prema svjetlu. –“To!, Kaj je to dobro! Dojdite vidjeti!”, doziva Leon. “Pa to je ona disko kugla kaj smo ju gledali kod tete Goge!” na to će Noel. Pripremljeno trodijelno ogledalo na staklenoj površini, drvene kocke sa pleksiglasom u boji i disco kugla koja ih iz podnožja osvijetljava, poticaj su za nova istraživanja. Sve se više djece okuplja, dogovaraju se, istražuju, izmjenjuju u aktivnostima, a ja ih gledam, slušam i divim se njihovoj mašti i bezbrižnosti.
I tek što pomislim kako će ova aktivnost biti danas ona “naj” koju ću pamtiti, dvije male nerazdvojne “pričalice” Lana i Mia započele su svirku na podnom bubnju i bongu. Potom je Gabrijel uzeo moju gitaru i zaista, svira! Pokreti tijela, prstići na žicama, sjaj u očima – trenutak za pamćenje!
A onda su nam u goste stigli glumci iz “Produkcije Z”. Postavljaju rasvjetu, kulise, lutke… Djeca se okupljaju. Predstava”Putovanje oko svijeta” počinje. Pravi mali mjuzikl sa scenskim lutkama! Fantastično! Na trenutak nisam sigurna što gledam, predstavu ili Emanuela koji se od srca smije, Gabrijela i Elenu spremne za ples, Rosu i Karla kako im svjetlucaju oči suzne od smijeha…
Djeca odlaze u igraonice, neki već kući, a ja u kancelariju. Kompjutor, Zakon o radu, Pravilnik o radu , uh!, … pada noć. Nema više onog jutarnjeg mirisa iz kuhinje, ne čuje se veseli žamor djece. Vrijeme je povratka kući. Zečić Srećko čeka da ga pomazim i ubacim malo hrane, ribice svjetlucaju u akvariju, kornjače Micika, Koko i Kikica istežu glavice u znak pozdrava.
Vidimo se uskoro, pomislim i sretna odlazim kući.
Gordana Krizmanić