Susret djece sa djedom Franjom organiziran je u sklopu projekta VPG „Mali zadrugari“. On je kao mlad čovjek, prije odlaska u Zagreb, bio zaposlenik Poljoprivredne zadruge Pregrada i to kao trgovac u trgovini u Sopotu i računovođa u Pregradi.  Rođen je 1922. god., tj. u 96.  godini života.  Djeca su računajući koliko njihovi djedovi i bake imaju godina, zaključila da je on još puno stariji od njih. Djed im je ispričao kako je kao momčić morao ići u Zagreb gdje je u početku radio kao šegrt. Djecu je zanimalo da li je on bio šegrt Hlapić? Na pitanje što to znači biti šegrt, djeca su komentirala: „ To je kad si pomoćnik i kad se učiš raditi!“ Potom im je objasnio kako je trgovac bio odjeven u plavu kutu, imao je šiltericu na glavi, da je držao olovku iza uha i ispisivao brojke, tj. računao na komadu papira bez digitrona. Zatim im je pričao kako se trebao ponašati prema mušterijama. To je bio novi pojam koji su djeca čula pa su odmah upitala da li su mušterije kupci? Vrlo zanimljivo pričao je o načinu rada zadruge, tj. kako su odrasli i djeca na selu sakupljali puževe, gljive, jabuke, šljive i još puno toga i donosili u zadružnu trgovinu koja je sve to otkupljivala. Nekad su se u zadrugu nosile i purice, kokoši, jaja i otkupljivala telad. Ljudi nisu imali novaca pa se u trgovini nije prodavao šećer, brašno, ulje i druge namirnice upakirane kao danas, već se sve vagalo i prodavalo na malo. Kako bi to djeca bolje shvatila, pokazao im je to na jednom primjeru. Pripremili smo razne namirnice, posudice za mjerenje, vagu, utege…

Dječak Matej je u posudici donio 7 jaja i zamolio djeda Franju da mu za ta jaja proda ulje, brašno i rižu. Uslijedilo je vaganje i računanje. Djed je potom uzeo papir i pokazao kako se radio mali „škrnicl“ – tuljac u koji se stavljalo brašno, šećer, bomboni… te, uz svoju pomagačicu tetu Gogu, odmjerio vrlo male količine brašna i riže, a zatim u malu staklenu bočicu nalio jako malo ulja i rekao: „Eto, za sedam jaja ne možeš dobiti ništa više!“ Njegova je priča bila dobar poticaj djeci da i sama važu namirnice koristeći utege raznih težina i sama zaključuju što je teže, što je lakše ili što je jednako teško. Zaključila su i da je danas lakše kupovati : „Uzmeš novce i ideš u dućan kupiti sve kaj ti treba!“ I djed je to prokomentirao: „Da, danas je lakše trgovcima. Ne moraju znati tako dobro i brzo računati kao mi u ono vrijeme. Danas je lakše raditi. Sve ti je već spakirano i izvagano.“

Druženje djece sa našim „starim zadrugarom“  nastavilo se u vrlo veselom raspoloženju, uz puno pjesme i plesa, čašćenje grickalicama i sokovima.Vjerujem da će ovo biti jedan od susreta koji će djeca dugo pamtiti, a djedu Franji prekrasno provedeno prijepodne s našim veselim mališanima.

Odgojitelj, Matija Krizmanić